Dan kruha – dan zahvalnosti za plodove
21. listopada 2016.
U tijeku su radovi na “Virinom” mostu
25. listopada 2016.

Umijeće građenja lađe u Otoku kod Sinja, koje ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra, tradicijska je posebnost ovog kraja, usko vezena uz položaj naselja Otoka, smještenog u blizini rijeke Cetine. Pisani tragovi o počecima građenja lađe ne postoje, a najstarija sačuvana lađa stara je sedamdesetak godina.

Način privređivanja, tj. intenzivno iskorištavanje zemlje uz rijeku Cetinu, brojnost stanovnika, te sam položaj naselja, glavni su razlozi što su stanovnici naselja Otoka imali veću potrebu korištenja lađe od ostalih naselja u okolici. Naravno, treba imati na umu da je Sinjsko polje bilo često plavljeno prije uvođenja sustava melioracije i uređenja korita rijeke Cetine, pa je za mnoge stanovnike upravo lađa najkraći i često jedini način da se dođe do nekog odredišta, npr. grada Sinja. Lađa se koristila u ribolovu, te lovu na rakove, patke i guske, kao i za prijevoz ljudi, stoke i tereta.

U naselju Obrovac Sinjski zabilježeno je nekoliko lađa koje izgledom odudaraju od onih izgrađenih u Otoku i predstavljaju pojedinačne interpretacije tog tradicijskog uzorka, a izrađeno je bez savijanja bočnih stranica i koje su šire od onih na lađama iz Otoka.

Malo je bilo majstora u naselju koji su bili vješti gradnji lađe, te su oni gradili uglavnom za svoje potrebe i za susjede, odnosno isključivo prema potrebi. Svi današnji graditelji grade lađe prema uputama starijih stanovnika i graditelja iz naselja.

Grade se i manje lađe zvane lajica koje se uglavnom koriste za lov. Dužina lajice je do 3 metra, u najširem dijelu širina je 70-80 cm i visine do 27 cm. Veće lađe više se koriste za prijevoz. Dužina lađe je 4-5 m, te su do 35 cm visine i široke od 90 – 95 cm u najširem dijelu. U pravilu troje ljudi sudjeluje u izradi lađe (jedan glavni meštar i dva pomagača). Za izradu lađa i lajica koristi se isključivo jelova daska, zbog svojih karakteristika (jako obradivo drvo), dužine do tri metra za lajice, dok se za veće lađe, ako nema dužih dasaka, stranice sastavljaju iz dva dijela. Za gradnju jedne lađe potrebno je pet dasaka širine 27-30 cm. Daske se nabavljaju najčešće u pilani u Sinji, ili u pilanama u Bosni i Hercegovini (npr. U Livnu).

Stranice lađe prije sastavljanja potrebno je svijati kriviti. Bitno je kvalitetno osušiti daske prije postupka krivljenja koko bi postupak bio što uspješniji. Daske se zatim navlaže umotavanjem u mokre krpe i drže iznad batre od zapaljene slame. Mokre krpe nisu cijelo vrijeme na dasci koja se krivi već se stavljaju povremeno. Krivi se na način da se jedan kraj daske učvrsti, a na drugi kraj se postavi neki predmet u funkciji utega da priteže dasku dok se krivi. Postupak krivljenja traje četiri do pet sati.

Prije spajanja, daske je potrebno dobro poblanjati. Spojevi između dasaka u željezni klinovi moždaci dugi oko 5 cm, a postavljaju se na razmaku od oko 60 cm. Za klin je dovoljno nabaviti čavao i zakriviti ga na krajevima (i najstariji primjerci lađa imaju željezne klinove). Daske se dodatno učvršćuju željeznim spojnicama klampama, širokim 2 – 3 cm i dugačkim do 25 cm, ili nešto manjim, klampe se zabijaju na mjestu spoja dasaka dna s unutarnje strane lađe. Dio klampe koji pribije dasku s vanjske strane, iskrivi se prema dnu lađe. Dno lađe sastoji se od tri daske, također paljene na vatri, zakrivljene i podignute prema krajevima 3 – 4 cm, kako bi se olakšala plovidba lađom kroz vodeno raslinje. Nakon sastavljanja dna, u pukotine između dasaka nabija se osušena trska stura (sušena mjesec dana ili duže) da se spriječi prodor vode u korito lađe. Slijedeći formu dna, bočne se stranice pri dnu na krajevima zarezuju 3 – 4 cm, s odrezani ostaci se nadomještanju na vrhu bočnih stranica. Bolne se stranice sa dnom povezuju čavlima brokvama uokolo čitave lađe, na međusobnoj udaljenosti 1 – 2 cm., a sastoje se koristiti čavli šire glave. U oba kraja lađe stavlja se trokutasto ojačanje kuta, u koje zabija željezni prsten koji služi za zahvat lanca za vezivanje lađe za obalu, tako da se lađu može privezati bilo gdje uz rijeku. Na dno lađe unutarnje strane stavljaju se letve pragi kao poprečna ojačanja. Pragi su širine oko 10 cm i visine 5 – 10 cm i također su od jelovine. Pragi su na krajevima i na sredini zarezani (stolarskim ili tesarskim alatom), tako da se stvori kanalica za nesmetan prolaz vode koja se nakupi u koritu lađe. Njihov broj ovisi o dužini lađe, a obično se stavljaju tri do četiri, u razmaku od jednog metra.

U lađi se sjedi na jednom (kod starijih lađa) ili na dva kraja, na dasci u obliku trokuta koja prti oblik lađe, a stavlja se na razinu bočnih stranica. Za sjedalo se u novije vrijeme koristi i daska širine oko 20 cm u koju se urežu utori tako da nalegne na bočne stranice lađe.

Po završetku gradnje lađa se omazuje katranom radi zaštite. Za pretpostaviti je da u prošlosti bilo riječ o tekućem katranu koji se pojavio usporedo sa širom dostupnošću ostalog građevinskog materijala u tom kraju. Današnji izgled novoizgrađenih lađa u velikoj mjeri prati tradicijski uzorak, a najveća promjena je upravo način zaštitnog premaza lađe. Češće se primjenjuju boje te je potrebno nastojati lađe omazivati nekim crnim premazom, ako je upotreba katrana sporna ( iz razloga zaštite okoliša).

Vesla se izrađuju od drva vrbe iz jednog komada. Dužine su do dva metra i imaju ručku perlu na vrhu u obliku slova T. širi dio vesla je dug oko metar i širine do 15 cm. Veslalo se i sjedeći i stojeći, a to je ovisilo o dubini rijeke.

Treba spomenuti da su mještani prilikom lova sebi za lađu znali isplesti od šiblja vrbe podlogu raketu na koju bi znali leći a da se pritom ne smoče. Za izbacivanje vode iz lađe koristi se opalac koji se izrađuje iz jednog komada vrbe. U opremu lađe koju su koristili lovci spada i pletena košara krbela od šiblja vrbe koja je služila za spremanje ulovljenih žaba i riba.

Potrebno je naglasiti nastojanje članova ŠRU „Didovina“ iz Otoka koji svojim radom privlače veći broj mladih, te im na taj način prenose važnost njegovanja vlastitog identiteta, a aktivnosti vezane uz gradnju lađe predstavljaju snažnu vezu sa prošlošću i tradicijom ovog kraja. Članovi udruge nastoje još kvalitetnije uključiti lađe u turističku ponudu ovog kraja, posebice omogućavanjem prikazivanja umijeća tradicijskog ribolova iz lađe. Udruga jednom godišnje organizira utrku autohtonih drvenih cetinskih lađa na rijeci Cetini(Kerep-Kevina lađa).