Mladomisničko slavlje fra Duje Jukića

Nakon blagoslova i prigodne molitve, od obiteljske kuće mladomisnika preko Zavirja uputila se ponosna procesija „živinićana“ predvođena križonošom do župne crkve sv. Luke. U Živiniću je veliko lokalno slavlje, ali slavi se u cijeloj Župi sv. Luke u Otoku jer nakon fra Luke Vojkovića (2011.g.) opet je Mlada Misa.

Uvodnu riječ u mladomisničko slavlje izrekao je fra Danijel Stipanović u ime župe sv. Luke, a prigodnu riječ održao je fra Filip Milanović Trapo koji je ujedno i misni kum fra Duji. Zaželio je prije svega dobro zdravlje, dug i plodonosan svećenički život fra Duji, puno snage i strpljivosti, ustrajnosti i posebno dar crkvene i uopće ljudske razboritosti. Posebno je zahvalio roditeljima mladomisnika, njegovoj obitelji i župnoj zajednici koja se budi i ponovno daje svećenike. Pozdravio je prisutnog Provincijala, svećenike, redovnike i redovnice i cijeli puk. Posebno veliko hvala ti fra Duji što je prepoznao svećenički poziv, te je pozvao prisutne da zahvale Bogu na tom daru i da ga prate molitvama.

U ime uže obitelji i svih Živinićana Fra Duji se obratila Tena Jukić:
“Danas prvo zahvaljujemo trojedinom Bogu na ovom velikom daru svećeništva-pozvao je tebe između nas i tako učinio svoju ljubav vidljivom. Velika mi je čast i radost-dragi naš mladomisniče da te u ime svih prisutnih pozdravim, posebno u ime tvojih Živinićana. Čestitam tebi, tvojim roditeljima, tvojim sestrama, rodbini i prijateljima. Pozdravljam prisutne svećenike, bogoslove i sve uzvanike-svi Vi, dobro nam došli na ovo posebno slavlje Dujine MLADE MISE. Dragi naš fra Dujo, odavde je krenuo tvoj životni put. Danas si okružen mnogima uz koje si vezan od djetinjstva. Mnogi te poznaju od tvojih prvih koraka. Ovdje si primio dar vjere,ovdje si aktivno sudjelovao u životu župne zajednice,ovdje si osjećao Božju blizinu,ovdje si čuo i trudio se razumjeti kome Gospodin govori-dođi slijedi me. Ovdje si snagom milosti Božje usudio se reći:“ Evo me gospodine vršiti volju tvoju“. Neka te Bog obdari mnoštvom radosnih trenutaka i neka ti bude pomoćnik u danima kušnje da se uspiješ nositi s izazovima današnjeg vremena. Isus je hrabrio svoje apostole-to danas i tebi poručuje-idi i „ne boj se“ jer sam s tobom. Dragi naš fra Dujo neka svaka tvoja sveta Misa bude Bogu na slavu i ljudima na spasenje. Svi ti zajedno čestitamo, radost je u našem Živiniću, i svi želimo da služiš radosno Bogu svome. Budi blagoslovljen Svećeniče Kristov.”

Prigodnu propovijed održao je fra Antonio Mravak.

„TI SI SVEĆENIK KRISTOV“
Mlada misa fra Duje Jukića
14. nedjelja kroz godinu – C
Otok, 3. srpnja 2016.

Dragi mladomisniče, poštovani župniče, subraćo svećenici, obitelji  našeg mladomisnika, poštovani župljani Župe Otok, braćo i sestre.

Ova Cetinska krajina okružena je prirodnim ljepotama, nad kojom nas od davnina štiti i čuva Čudotvorna Gospa Sinjska. Kroz moćni zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske, molitve naših majka i zavjete koje su ostavljale na Gospinom oltaru, u zavjetima svoju djecu, možemo jedino objasniti toliki broj duhovnih zvanja iz ovoga kraja. Jedno posebno mjesto poznato po svećenicima, redovnicima i redovnicama je ova župna zajednica Sv. Luke u Otoku, oni su kako na jednom mjestu piše „duhovni biseri“ ovoga mjesta. Ovdje se nalazimo pred tajnom misterija mladog svećenika koji će, zajedno s Kristom, pred svijetom prikazati Kristovu žrtvu spasenja za sav svijet. Ovdje je žrtva čija se dubina  ne može ocijeniti i do kraja shvatiti njezina vrijednost. Ovdje je pred nama tajna i istina koja je različita od ovog svijeta koji se mjeri lažnom vanjštinom.

Potrebno je uvijek razmišljati o pozivu svećenika. Katolička Crkva smatra pitanje svećenika pitanjem svoga života. Danas se često čuje pitanje: Ima li svećeničko zvanje u današnjem svijetu u usporedbi s drugim zvanjima  još svoje opravdanje? Obično prosuđujemo pojedina zvanja po tome što pridonose društvu, koliko koriste čovjeku i kakav društveni i ekonomski položaj osiguravaju onima koji ih vrše. Svako zvanje potrebno je društvu  i čovjeku. Koliko će vršenje zvanja biti uspješno, korisno i plodno, mnogo ovisi o vršiocu zvanja. Ljudi traže od svakoga stručnost, savjesnost i to ih uglavnom zadovoljava kad prosuđuju ljude kao subjekte pojedinih zvanja. Ostala intelektualna i moralna svojstva obično puštaju po strani.

Tako nije sa svećeničkim zvanjem. Svećenik uzet između ljudi postavljen je na korist ljudima u njihovu odnosu prema Bogu. U svećenički život ulazi Bog. Zato svećeničko zvanje nije shvatljivo mjerilima ovoga svijeta! U njemu se ostvaruje vječno svećeništvo Isusa Krista, Sina Božjega, u odnosu prema Ocu i ljudima. Svećeničko zvanje ima svoje opravdanje samo iz vjere. Ono ima svoj smisao samo po vjeri. Nosilac svećeničkog zvanja može biti samo čovjek vjere, i narod Božji ga prihvaća samo vjerom! Svećenik prihvaća svoje zvanje i svoj životni put samo iz uvjerenja da ga Bog zove. Stoga je svećenik u posebnom odnosu s Bogom. Ako ga Bog ne šalje i ako on ne govori u Božje ime, onda više nema što govoriti kao svećenik. Svećenik ulazi u život čovjeka u ime Božje da služi njegovoj vječnoj ljubavi. U Božje ime objavljuje mu Radosnu vijest. U Božje ime otkriva mu smisao ljudske egzistencije i pokazuje put u konačnu sreću. U Božje ime svećenik dijeli ljudima svete sakramente i tako ostvaruje u njima Božje djelo preporođenja, posvećenja, milosnog oslobođenja od grijeha, vežući ga najtjesnije s Kristom u zagrljaju Trojstva.

Njegova je osoba označena neizbrisivim biljegom da je Isus Krist na njega položio svoju ruku i uveo ga u svoje svećeništvo.

Današnji odlomak iz Lukina evanđelja govori kako Isus, osim dvanaestorice svojih učenika, nazvanih i apostolima, šalje još prilično velik broj svoji učenika, poslanika da naviještaju njegovu poruku o Božjem kraljevstvu, poruku novih odnosa među ljudima iz perspektive Božje pravde i milosrđa prema ljudima. Šalje ih brojem sedamdeset i dvojicu, a to znači mnoge, i to da idu po svim gradovima i mjestima gdje bi on sam želio biti prisutan, a to je među svim ljudima. Među tim mnoštvom odabranih i poslanih nalazi se i tvoje ime fra Dujo.

Isus svoj zahtjev za poslanjem svih svojih učenika obrazlaže činjenicom da je „žetva velika, a radnika malo“. Ta žetva se može razumjeti kao čitav svijet, čovječanstvo, kao svako mjesto i vrijeme u kojem vjernici žive – od onoga svakodnevnoga, do poslovnoga, od rada do odmora.

Isus veli da posla ima, ima mnogo ljudi koji su otvoreni njegovoj riječi ali malo je onih koji bi tu riječ navijestili; ima mnogo onih koji čeznu da budu oslobođeni od svojih isključivosti i zatvorenosti, mnogo onih koje su ljudi gurnuli u raznovrsne pogubne ovisnosti i ropstva, koje su moćnici gurnuli u laži i neistine, koje treba izvesti na slobodu, ali je malo osloboditelja, malo založnih za unesrećene; ima mnogo onih koji su izloženi zlim silama nepravde, ugroženosti, ali nema tko da im se primakne i izvede ih iz njihova sužanjstva. Rekli bismo, ima posla, ali nema radnika.

Što to Isus traži od onih koje poziva i šalje? Danas posebno govori tebi mladomisniče. Ponajprije Isus govori svi oni koje on poziva, da budu svjesni da ih ne šalje na miran i bezbrižan put, posut ružama nego „kao janjce među vukove“. Ići kao janje među vukove, ne znači ići bezglasno, lažno, pokorno, u strahu. To znači da Isusov učenik unaprijed mora računati na neprihvaćanje, na sučeljavanja i protivljenje, na progon. Govori im da se ne trebaju prepasti kad budu ulazili među čopor vukova koji ih žele proždrijeti, poništiti i njih i njihovu poruku. Snaga Isusovih učenika nije u njima nego u poruci koju nose. Isusovi poslanici su nenasilni, ali odlučni i odvažni u svom poslu i trebaju računati na gubitništvo, na neuspjeh, jer kontekst u kojeg dolazi Evanđelje nije unaprijed otvorena i gostoljubiva nego vučja atmosfera.

Isus je jasan pa i odrješit kada govori da njegovi učenici, ako negdje i ne budu primljeni, a to će se svakako dogoditi, otresu i prašinu njihova prostora kako bi im to ostalo kao znak njihove tvrdoće i neotvorenosti. Ne treba žaliti, nego treba nekim znakom otresti svaku vezu s takvima oporim i tvrdim ljudima. Isus hoće da njegovi učenici zadrže svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoje osobe. Isusov učenik ima ponos, ali taj ponos gradi ne samo iz sebe sama nego upravo iz najsnažnije poruke za ljude – Isusove istine i ljubavi.

Isus potom od svojih poslanika traži da se ne osiguravaju, da ne nose sa sobom ni novca ni torbe ni obuće, da ne nagomilavaju nepotrebno. Kao da im hoće kazati, krenite bez potpore materijalnoga. Nagomilavanje materijalnog zagušuje dušu i zasljepljuje oči. Ne vidi stvarnu sliku i stanje vjernika u kojem se nalazi. Vidi sebe, svoj status.

Isus zatim, traži od svojih učenika da nikoga putem ne pozdravljaju i da ne prelaze iz kuće u kuću. Hoće ima kazati da ne dopuste da ih išta skrene s njihova poslanja. U poslanju trebaju biti nepokolebljivi i sabrani, slobodni, autentični i ne navezani na ljude. Također im kaže da ne prelaze iz kuće u kuću. Čini se da time razotkriva ponašanje onih poslanika koji stalno mijenjaju svoje društvo i slušatelje, mijenjaju  ljude, samo da ne budu među onima kojima su doista poslani. No jedna od najvažnijih stvari Isusovih poslanika u prostoru žetve naviještanja Božjega kraljevstva jest da Isusovi učenici budu širitelji mira. Taj mir, Isusov mir je kreativni mir, a ne grobni mir, ne mir smrti i praznine. Taj mir traži popravak našega odnosa sa samim sobom, s drugima i Bogom. Biti u miru na te tri razine, doista je Isusov mir.

Čiju ćeš riječ mladomisniče propovijedati? Samo je jedan Učitelj čije riječi neće proći. Samo je jedan učitelj koji ima riječi vječnoga života. I te su riječi preživjele i nadživjele sve potrese svijeta i zvonit će do konca vremena. Uvijek nove! Uvijek neodoljive kao nekoć na Gori kada su odzvanjale riječi blaženstva, ali ne samo u ušima već i u srcima slušatelja. Kakve su božanske Učiteljeve riječi? Tako su jednostavne da ih djeca slušaju, a tako duboke da im do dna nisu dospjeli još ni najveći mislioci. Ne navještaju ih anđeli. Učitelj ih je povjerio krhkim ljudskim srcima i ustima apostola, biskupa i svećenika. Dragi brate fra Dujo, i ti si odabran. I ti si posvećen da budeš službenik tih plodnih, sudbonosnih riječi živoga Boga. Od tebe ih u ovom trenutku povijesti i na tom djeliću zemlje očekuju duše kojima si poslan.

Dragi mladomisniče, nadahnjuj se uvijek svijetlim primjerima svećeničkog života. Naš duhovni poziv budili su upravo svećenici, naši župnici, koje smo promatrali djetinjim očima. Neka ti bude na srcu da i tebe uvijek netko promatra i da mu svojim životom svjedočiš ljepotu franjevačke jednostavnosti i poniznosti i uzvišenost svećeničkog poziva. Naš poziv je netko i izmolio, možda su oni ovdje među tobom ili su se preselili u Vječnu domovinu. Zahvaljuj Bogu za njih. Budi uvijek sretan kada ti netko od tvojih vjernika pristupi i reče molim se za tebe. To znači da naš poziv nije samo za nas, za članove naših obitelji već za sve ljude i da smo i mi ljudima pozvani svojim životom donositi blagoslov i biti utjeha.

Poštovani župljani Župe sv. Luke, molite za svoje svećenike. Naučili ste nas darivati duhovnim zvanjima. Ne živite od prošlosti, već molite za nova zvanja. Nisu zvanja iz ove župe bila kako neki žele prikazati odgovor na jednu društveno stanje u kojem smo se kao Crkva i narod nalazili u prošlom stoljeću. Ona su plod vjere, obiteljske molitve, ljubavi prema Crkvi, svećenicima i poštovanja prema župnicima i župnim vikarima koji su predano i odgovorno pastorizirali ovaj narod. Vaši svećenici i časne sestre pronijeli su najljepšu sliku o Otoku i danas u domovini i svijetu pronijeli su vaše mjesto. Dragi mladomisniče i ti pronesi svojim životom glas o svojoj župnoj zajednici, našoj franjevačkoj zajednici koja te šalje da proneseš radost evanđelja poput našeg Serafskog oca Franje, svih fratara koji su išli tim putem na radost Crkve. Neka te na tom putu prati zagovor sv. Luke, sv. Dujma mučenika i naše najvjernije zagovornice i pomoćnice Čudotvorne Gospe Sinjske. Amen.

Pozdravni govor mladomisniku i dobrodošlicu u franjevački red fra Duji u ime cijele Provincije Presvetog Otkupitelja uputio je provincijal fra Joško Kodžoman a u ime župe sv.Luke fra Miroslav Ančić.

Poslije euharistijskog slavlja druženje je nastavljeno svih Živinićana, gostiju i uzvanika sa mladomisnikom na zajedničkom ručku.

{gallery}2016/07/03{/gallery}