Galjske mačkare nisu kadofobi
23. siječnja 2016.
Ruđani Veliki i mali svi umaškarani
23. siječnja 2016.

Pomalo ali sigurno, živinićani se vraćaju u igru.Popustili su jedno vrijeme i oslabili su ulogu „najboljih“, ali predstava od ove godine kojom su se predstavili, vraća ih u finale.

Pomalo ali sigurno, živinićani se vraćaju u igru.Popustili su jedno vrijeme i oslabili su ulogu „najboljih“, ali predstava od ove godine kojom su se predstavili, vraća ih u finale.

Ćole momak od formata i zanata ponosno je nosio barjak.Desno od njega opet ista mlada kao i od prošle godine. Mora da se voli rastavljati.Udaje se iz interesa, pokupi novac i ide dalje.Ajme novom mladoženji.

Slavonski bećarac odjekivao je na trgu. Muška Tonka pripremila je svoje tamburaše da se malo opuste, jer je vrijeme poklada. Možeš pjevati do mile volje. Nedavno se drugarica plava žalila na riječi iz bećarca.Kazna samo što nije izrečena.Digli miliciju i poskoka, ali srećom sud pametniji od košulje plave. U Otoku se može pjevati o bilo čemu.

Velika frka načelniku općine.Diže na noge suradnike, zove i poznanike, vremena malo a dolazi gost od ugleda.Prva posjeta TIM-a s TIM*S timom po izboru za premijera je u Otok.Pričao mu Mate u Kanadi kako je dobro jesti i piti domaće u Otoku.TIM u zraku i samo što ne sleti. Kako i gdje da ga se smjesti?Sve zatvoreno i radi na crno.Zovi Keruma, čovjeka od znanja i povjerenja.Željko u Otok stiže, Klenu na noge diže. Kolji, bogati, najdebljeg što imaš.Na ražanj ga stavi i dobro posoli.Vina neka ima, bijelog i crnog.TIM se s načelnikom upozna i prisutne srdačno na hrvatski pozdravi, hallo. Razgovijetno i razumljivo im ispriča kako je počašćen premijerskom ulogom, a da će i za Otok nešto učiniti. Peče se vol, čačkalicom se aroma kuša, ćopanjem, baš higijenski se meso pojede. Tim sada TIM*S tim na otočkoj hrani vodi.

Starac i ove opet godine Stipe, lijepo odjeven kao modni mačak s odjećom iz susjedne drage i parfemom iz DM-a traži ženu svog života. U pozne godine to traganje ga dovelo.Neženja koji se svake godine želi oženiti.Nije i jedini.Samac ostaje samac.

Tko to tamo pjeva i vozi?Da li je to Krstić i sin prijevoz?O kakav šverc, kakav humor, kakav raspad vojnog carstva, kako mlad a ona zrela.O tome on ništa ne zna a drugima zazubice rastu. Tino za okladu zavezanih očiju autobus vozi. Srećom ima kormilara a i vozilo se muči.Dimi se iz peći, „krmče“ iza lise rokće, vozaču se žuri, no… Miško u vojsku mora.Preko tuđeg se ne može proći zato slijedi glasovita“deco“ i „buši“. Cigići u jadu otvrdnuli i jedini živi ostali pa zapivali. Andrija harmonikaš, Neven tekstopisac i ekipa opjevaše neka tuđa vremena.Mi smo iznad toga, ali imamo i mi Matana.

Bolek i Lolek ili neki slični njima, pantomima nam lijepo sjela. Uh kako je potrebno napregnuti moždane vijuge da rješivo pretvoriš u nerješivo, dobro u loše, meko u tvrdo ili korisno u nekorisno.Mnogo muke i truda, fizičke snage, motornog pogona i električnog kabela a ništa od toga ne treba.Glazbena podloga odaje kako će s neuspjehom svaki veliki naum propasti.U tim crtićima svi su neki izumitelji a ništa ne mogu patentirati.Zatvori TV ekran i vrati se u realno.Zvone i partner su bili suuuper.

Nešto novo, nešto novo, živinićki turčin na konju. Da ga vidi Dinko Šimunović napisao bi novog Alkara.Ipak će dogodine i on biti pješak, to nas sliči.

U ovoj živinićkoj mačkarskoj priči falilo je samo dida. Bili su mnogi u gledalištu.Trebali su biti pod zvonima i mišinama.Trebali su pojačati zvonjavu da se daleko čuje.Ovako bez njih oktava do dvi niže.

Popravnog nema ali bitno je da se zajedno uvečer cijelo selo veselilo, pilo i jelo.

{gallery}2016/01_23_b{/gallery}